“Michael Lofton: Come Back Home!” – Teološka i Pastoralna Kritika
Uvod u “Loftonizam”
Otac Jason Charron počinje svojim videom definiranjem fenomena koji naziva “Loftonizam” – to je, kako kaže, “pokret unutar obitelji zabave, unutar roda YouTube komedije, vrsta ironičke autoparodije”. Ova definicija već na početku postavlja ton – Charron ne gleda na Loftona kao ozbiljnog teologa već kao zabavljača koji nesvjesno parodira sebe.
Ključne karakteristike “Loftonizma” prema Charronu:
- Nekontinencija u snimanju – do šest videa dnevno
- Retoričke prevare s dobronamjernom publikom
- Kombinacija bufonade i hubris-a (oholosti)
- Relativiziranje istinskih razlika kao nebitnih
- Potpuna nesvjesnost o autoparodiji
Biblijski i Teološki Temelji Kritike
1. Kritika Novoobraćenika u Vodstvu (1. Timoteju 3)
Otac Charron izvlači snažan biblijski argument iz 1. Timoteju 3 gdje sveti Pavao upozorava: “ne treba ređiti novoobraćenika da se ne bi uohol i ne potpao pod istu osudu kao đavao”.
Charronova primjena je jasna: “Ako nekome date forum pred stotinama tisuća ljudi, neće li se uzoholititi i neće li đavao biti zainteresiran za njihovo zavođenje samo zato što su laici? Ne, to je apsurdno.”
2. Loftonova Denominacijska Putovanja
Charron sistematično navodi Loftonovu prošlost kroz denominacije:
- Razuzdantan način života
- Nedenominacijski
- Baptist
- Prezbiterijanac
- Latinsko-obredni katolik
- Pravoslavac
- Anglikanac (Ordinarijat)
- Bizantijski obrednik
Zaključuje ironično: “Gdje će se ovaj vlak zaustaviti? Ali sada će postaviti mikrofon i kameru u svom podrumu i početi propovijedati solus magisterium pontificum iz Louisiane, baš kao što je njegov otac Jimmy Swaggart dugo prije njega propovijedao sola scriptura.”
Teološka Kritika Metoda
1. Kriptotekstualizam vs. Patristička Teologija
Charron iznosi devastiranu kritiku Loftonove metode:
Tradicionalni pristup: “Teologija crkvenih otaca bila je potpuno komentar na Sveto Pismo. Kada čitate patrističku teologiju, ona je potpuno prožeta Svetim Pismom.”
Loftonova metoda: “Ono što sada vidimo od ljudi poput Michaela Loftona sličnije je Josephu Smithu, osnivaču mormonizma… Ovi samozvani teolozi idu red po red kroz tekstove papa i sabora, a da nikad ne ulaze u biblijske ulomke na kojima su izgrađeni.”
2. Anti-Bizantijska Teologija
Posebno oštra kritika se odnosi na Loftonovu pripadnost bizantinskoj tradiciji:
“Loftonova teologija je potpuno anti-bizantijska, čak i anti-latinska. Za čovjeka koji tvrdi da predstavlja bizantinski katolicism, sigurno ne čini teologiju kako bi je bizantinci ikad prepoznali.”
Charron čak sastavlja stihove: “Lofton ispovijeda istočno-katolički credo, ipak njegova teologija u biti ne uspijeva pridržavati se ni istočnog u duhu ni latinskog profinjenog već je karikatura manualistički gruba i ograničena”
Pastoralna i Duhovna Kritika
1. Nedostatak Duhovnog Života
Charron postavlja ključno pitanje: “Michael, provodiš li toliko vremena slušajući Boga u tišini svog srca koliko govoriš o njemu u svoj mikrofon?”
Ako je odgovor ne, kaže Charron: “Jao tebi! Ne možeš, Michael, dati drugima ono što sam ne posjeduješ.”
2. Kritika Poslovnog Modela
Charron optužuje Loftona da njegov poslovni model “nije toliko utemeljen na istini koliko na generiranju sukoba” i da “čini se da postoji naznaka kulta ličnosti”.
Posebno je oštar prema komercijalizaciji: “U tom trenutku niste liječnik koji primjenjuje Kristov balzam, već ste prodavač čudotvornih lijekova koji generira kontroverze da bi privukao klikove.”
Obrana Tradicionalnih Katolika
1. Historijski Precedenti Kritike Papa
Charron daje opsežan popis svetaca i teologa koji su opravdano kritizirali pape:
Sveti Atanazije vs. Papa Liberije – otpor papi koji je pod pritiskom potpisao polu-arijansku formulu
Sveti Hilarije Poitierski vs. Papa Liberije – odbijanje priznavanja papina pada u polu-arijanizam
Sveti Vincent Lerinški vs. Papa Siksto III – kritika papa zbog početnog simpatiziranja s nestorijancima
Sveta Katarina Sijenska – poticanje pape da vrati papinstvo u Rim
Papa Ivan XXII – cijela litanija teologa se protivila njegovom učenju da blaženi ne vide Boga do poslednjeg suda
Kardinal Cajetan vs. Papa Klement VII
Sveti Robert Bellarmin – otpor papinom pokušaju objave pogrešne verzije Vulgate
Papa Honorije – osuđen od ekumenskog sabora zbog zanemarivanja obrane pravoslavlja tijekom monoteletske hereze
2. Moderna Primjena – Slučaj Ukrajinske Crkve (1991)
Charron daje snažan savremeni primjer kada je Rim poslao delegate u Ukrajinu 1991. pritiskati crkveno vodstvo da ustukne zahtjevima komunističke Moskovske patrijaršije. Metropolit Vladimir Sternjuk je “hrabro izašao iz sobe – opirao se Petru da bi podržao Petra.”
Obrana Biskupa Stricklanda i Drugih
1. Primjer Svetog Hipolita
Charron postavlja Loftonu izazov: “Michael, što da mislimo o crkvenom poticanju štovanja svetog Hipolita? Podigaš li glas protiv Crkve ili se pokorava Crkvi?”
Ističe da je sveti Hipolit bio anti-papa, ali je ipak svetac, i njegovi spisi su inspirirali nove euharistijske molitve nakon Drugog vatikanskog sabora.
2. Standard za Biskupa Stricklanda
“Ako tvoja majka Crkva može priznati svete Hipolita, Roberta Bellarmina, Hilarija Poitierskog, Atanazija, Vincenta Lerinskog, Katarine, Pavla kao svece, ne možeš li proširiti isti standard na biskupa Stricklanda koji je jednostavno podigao glas u poštovanom tonu protiv stvari koje su jasno zabrinjavajuće poštenim promatračima?”
Obrana Eminentnih Teologa
1. Kardinal Ciprian i Kardinal Dulles
Charron optužuje Loftona da je “drsko optužio svetog Cipriana da se pridržava heretičke forme ekleziologije i po implikaciji pripisao grešku pokojnom kardinalu Avery Dullesu koji je smatrao da postoji mjesto za svetog Ciprijanova ekleziologija u modernoj teologiji.”
2. Dr. Ed Feser
“Mislim da duguje ispriške onima koji stvarno razumiju Magisterij poput Eda Fesera. Trebate razlikovati razine autoriteta u autoritativnom učenju u Magisteriju.”
3. Otac Thomas Weinandy
Posebno snažna obrana oca Weinandyja:
“Otac Weinandy je čovjek kojeg trebate uvelike poštovati. Doktorirao je istorijsku teologiju na King’s Collegeu prije 50 godina. Predavao je na Oxfordu, Georgetownu, Mount St. Mary’s, Franciscan University… član je svih značajnih teoloških društava… osam godina je bio izvršni direktor Sekretarijata za doktrinu i pastoralnu praksu USCCB-a.”
Charronov zaključak: “S obzirom na sve to, za tebe, Michael, na svojoj petoj ili šestoj ili sedmoj denominaciji, kritizirati oca Weinandyja je bogato. Nerazumno je, akoromatičo je, čini se čak i tjelesno.”
Konačni Poziv na Pokajanje
1. Usporedba s Velikim Teolozima
“Michael, sine, sa svojvom embrionalnim razumijevanjem teologije, usuđuješ se bacati sumnje na doživotni predavanje svojih starijih poput patrijarha Ševcuka, kardinala Zena, Burkea, Müllera, biskupa Stricklanda, Schneidera, oca Weinandyja… to je kao gledati klauna u Shakespearovoj predstavi.”
2. Konačni Poziv
“Moja molitva je da se vratiš s litice. Tvoj talent bi mogao biti korišten za dobro. Napusti tamnu stranu, sine.”
“Umjesto korištenja svojih darova za službu Božjeg kraljevstva, vrlo brzo postaju Jerry Springer katoličkog YouTubea – očajni pokušaj relevantnosti omatajući se u sveti odjevni predmet vjere koju ne bi mogao nadati razumjeti u 80 života.”
3. Završni Savjet
“Uzmi svoj racionalizam, svoj ultramontanizam, ponos, sve to, uzmi svoja sezonska razmilaška i umjesto toga, sine, samo moli Isusovu molitvu. Počni nanovo. To će učiniti dobro tebi i svima ostalima.”
Zaključak: Teološka Preciznost Kritike
Charronova kritika Loftona je duboko ukorijenjena u:
- Biblijski temelj – 1. Timoteju 3 o novoobraćenicima
- Patrističku tradiciju – kako treba činiti teologiju
- Crkvenu povijest – legitimi precedenti kritike hijerarhije
- Pastoralni pristup – zabrina za duhovni život i formaciju
- Ekumensko razumijevanje – poštovanje istočne i zapadne tradicije
Ova kritika nije površna polemika već duboka teološka analiza problema s Loftonovim pristupom koji, prema Charronu, šteti kako tradicionalnim katolicima tako i samom Loftonu. Charronov poziv “Come back home” je istinsk pastoralni poziv na obraćenje i dublji duhovni život.