# Svjedočanstvo Svećenika Charlesa Murra: Masonsko Prodiranje u Vatikan (1970-1980)
**Potpuna Dokumentacija o Gagnonovoj Istražnoj Komisiji i “Dim Sotone” u Svetoj Stolici**
—
## SADRŽAJ
**I. BIOGRAFIJA I POZADINA CHARLESA MURRA**
**II. VATIKAN SEDAMDESETIH: POZORNICA ZA INFILTRACIJU**
**III. PAPA PAVAO VI I “DIM SOTONE” – POČETAK ISTRAGE**
**IV. GAGNONOVA TAJNA MISIJA (1975-1978)**
**V. KLJUČNE OSOBE: MASONI U KURIJI**
**VI. LITURGIJSKA REVOLUCIJA I ANNIBALE BUGNINI**
**VII. KARDINAL SEBASTIANO BAGGIO – “KREATOR BISKUPA”**
**VIII. VATIKANSKA BANKA I FINANCIJSKI SKANDALI**
**IX. GODINA TRI PAPE (1978) – SMRTI I MISTERIJE**
**X. NEUSPJEH REFORME POD IVANOM PAVLOM II**
**XI. KRITIČKE ANALIZE I KONTROVERZE**
**XII. ZAKLJUČCI I POZIVI ZA ISTINU**
—
## I. BIOGRAFIJA I POZADINA CHARLESA MURRA
### Rani život i formacija
Charles Theodore Murr rođen je 15. kolovoza 1950. godine u Saint Paulu, Minnesota, kao najstariji od sedmoro djece u obitelji Theodore Charlesa i Anite Jane (rođena Letourneau) Murr. Odgojen u duboko katoličkoj obitelji, Murr je vrlo rano pokazao sklonost intelektualnim i duhovnim pitanjima koja će kasnije oblikovati njegovu jedinstvenu ulogu u jednom od najkontroverznijih poglavlja moderne crkvene povijesti.
Murr je završio osnovnu i srednju školu u katoličkim ustanovama u St. Paul području. Pohađao je Brady High School, koju su vodili Kršćanski braća u West Saint Paulu, gdje je diplomirao 1969. godine. Njegova rana akademska izvrsnost nagovještavala je buduću karijeru koja će ga dovesti u samo srce vatikanskih intriga.
### Obrazovanje i poziv
Nakon srednje škole, Murr je otišao na St. Norbert College u De Pereu, Wisconsin, gdje je stekao bakalaureat (Magna cum Laude) iz romanskih jezika 1971. godine. Istovremeno je pohađao diplomske tečajeve na Sveučilištu Wisconsin u Madisonu tijekom ljeta 1970. i 1971. godine iz francuskog, španjolskog i latinskog jezika.
Ključni trenutak u Murrovu životu dogodio se 1972. godine kada se, u dobi od 22 godine, upisao na Papinsko meksičko sveučilište u Rimu kao laički student. Rektor Papinskog meksičkog sveučilišta u Rimu primio ga je kao laičkog studenta 1972. godine. Bio je u Rimu da studira klasičnu filozofiju, posebno aristotelsku logiku, te latinski i talijanski jezik, i da apsorbira sav dio europske kulture koliko je uspio obuhvatiti.
### Poziv u svećenstvo
Murrova transformacija iz laičkog studenta u budućeg svećenika dogodila se kroz susret s don Mariom Marinijem, minutanteom (vrstom tajnika) vatikanskog Državnog tajništva, koji ga je pozvao da postane svećenik. Ovaj veliki osobni mentor i izvrstan primjer svećenika vrlo jasno je dao do znanja, kasno jedne večeri 1975. godine, da ga poziva da postane svećenik.
U jesen 1971. godine upisao se na Pontificia Universita San Tommaso D’Aquino u Rimu, gdje je stekao drugi bakalaureat, ovaj put iz filozofije 1972. godine. Započeo je teološke studije na istom sveučilištu, stekavši još jedan bakalaureat 1975. godine iz tomističke teologije. Nastavljajući diplomske teološke studije, Murr je pohađao Pontificia Universita Gregoriana u Rimu, gdje je stekao licencijat (doktorska razina) iz svete teologije 1977. godine, a zatim je nastavio te stekao drugi licencijat iz filozofske antropologije 1979. godine.
### Zaređenje i značajan datum
Dana 13. svibnja 1977. godine, u bazilici SS. Giovanni e Paolo (Monte Celio), Murr je zaređen za rimokatoličkog svećenika od strane kardinala Periclea Felicia. Ovaj datum nije bio slučajan – Majka Pascalina odabrala je 1977. godinu za moje zaređenje, 13. svibnja, jer je to bila i 60. godišnjica Marijinog ukazanja u Fatimi i 60. godišnjica biskupskog zaređenja Eugenija Pacellija. Možete li vjerovati da se na isti dan kada se Gospa ukazala u Fatimi, Eugenio Pacelli postao biskup u Sikstinskoj kapeli?
## II. VATIKAN SEDAMDESETIH: POZORNICA ZA INFILTRACIJU
### Post-koncilska atmosfera
Vatikan sedamdesetih godina bio je mjesto dramatičnih promjena i duboke nesigurnosti. Široka liturgijska reforma koja se dogodila u Katoličkoj crkvi pretežno između 1950. i 1975. godine bila je, doista, poput Hamleta, kompliciran posao koji je uključivao stotine biskupa i stručnjaka, nekoliko papa, ekumenski sabor i bezbrojne publikacije.
Ne može se ni malo sumnjati da je cijelokupan etos katoličanstva unutar rimskog obreda duboko promijenjen liturgijskom revolucijom koja je uslijedila nakon Drugog vatikanskog sabora. Kako je otac Kenneth Baker SJ primijetio u svom uvodnom članku u veljačkom izdanju Homiletic and Pastoral Review iz 1979. godine: “Zapljusnule su nas promjene u Crkvi na svim razinama, ali liturgijska revolucija sve nas dira intimno i neposredno.”
### Murrov dolazak u Vatikan
Murr je radio u L’Ufficio Informazioni (Piazza San Pietro, Vaticano) od 1974. godine i nastavio u tom svojstvu do 1979. godine. Imao je dodatne dužnosti kao posebni pomoćnik kardinalu Édouardu Gagnonu koji je provodio apostolsku vizitaciju (1976. do 1979.) Rimske kurije.
Ovaj položaj stavio je mladog Murra u jedinstvenu poziciju da svjedoči nekim od najdramatičnijih događaja u suvremenoj povijesti Crkve. Njegova bliskost s ključnim osobama, posebno s kardinalima Gagnonom i Marinijem, omogućila mu je pristup informacijama koje su rijetko dostupne vanjskim promatračima.
### Atmosfera sumnje i straha
To je bio ogroman i, kako se ispostavilo, opasan pothvat za Gagnona koji je tijekom višegodišnje istrage bio pogođen osobnim prijetnjama smrću, provalama u njegovu uredu, pretresanjem njegovih soba i ekstremnom zabrinutošću zbog prirode njegovih otkrića i onoga što su otkrila o ukupno groznom statusu Crkve.
Murr opisuje vatikansku atmosferu tog vremena kao mjesto gdje su “sobe provalljivane, dosijei ukrađeni, prijetnje smrću, naoružani čuvari, atentati… vatikanske intrige oko kardinala Baggio, Benelli, Villot i Gagnon” postali svakodnevica.
## III. PAPA PAVAO VI I “DIM SOTONE” – POČETAK ISTRAGE
### Čuvena izjava iz 1972. godine
Dana 29. lipnja 1972. godine, papa Pavao VI izgovorio je jednu od najzagonetnijih izjava svog pontifikata: “Imamo dojam da je kroz neke pukotine u zidu dim Sotone ušao u hram Božji.” Prema Murrovu svjedočanstvu, ova izjava nije bila poetska metafora, već konkretno upozorenje na stvarnu opasnost koja je prijetila Crkvi iznutra.
Kada je papa Pavao VI dao svoju zagonetnu izjavu da je “dim Sotone” ušao u svetište Crkve, objavio je cijelom svijetu alarmantno stanje koje je postojalo unutar najužeg kruga crkvene hijerarhije.
### Početne optužbe (1974.)
Najozbiljniji problemi koji su naveli papu Pavla VI da naredi istragu kurije bili su oni što su izneseni protiv čovjeka zaduženog za stvaranje i održavanje svjetskih katoličkih biskupa: kardinala Sebastiana Baggio; optužba protiv njega: da je aktivan član talijanske masonerije.
Opisuje u svojoj knjizi kako su 1974. godine dva kardinala – Dino Staffa i Silvio Oddi – predstavili papi Pavlu VI dokumentaciju o dva vatikanska kardinala. Ova dva čovjeka, Sebastiano Baggio i Annibale Bugnini, bili su “optuženi” od strane Oddija i Staffe “s dokazima u ruci”, da su “aktivni masoni.”
To su bili ranije spomenuti kardinali Staffa i Oddi. Nosili su sa sobom dosije sa prokletim potvrdnim dokazima papi Pavlu VI. Gagnon i Marini slobodno su pričali o ovoj priči (to jest, među nama). Razmišljajući o tom razgovoru, najvjerojatniji je bio Benelli taj koji ih je obavijestio o ovoj priči.
### Pavlova dilema
Papa Pavao VI našao se u nezavidnoj situaciji. S jedne strane, optužbe su dolazile od dva vrlo ugledna kardinala s naizgled čvrstim dokazima. S druge strane, optuženi su bili visoki crkveni dužnosnici u ključnim pozicijama. Gagnon je također identificirao najvećeg promicatelja i političkog saveznika kardinala Baggio. Nitko drugi nego državni tajnik pape Pavla VI kardinal Jean Villot koji je promovirao Baggio da bude imenovan prefektom Svete kongregacije za biskupe.
## IV. GAGNONOVA TAJNA MISIJA (1975-1978)
### Imenovanje i mandat
U 1975. godini tadašnji nadbiskup Edouard Gagnon osobno je dobio zadatak od pape Pavla VI da istraži vatikansku rimsku kuriju. Ova temeljna istraga završena je 1978. godine, “godina tri pape.”
Nakon godina intenzivnog rada, istraga, istraživanja, intervjua, organiziranja i susreta jedan na jedan sa stotinama ljudi, uglavnom muškaraca, uglavnom klerika – neki, časni sveci i učenjaci; drugi, neki od najlukavijih demona koji hodaju zemljom – nadbiskup Édouard Gagnon sada je držao konkretne odgovore na Pavlova zagonetna i uznemirujuća retorička pitanja.
### Murrov udio u istrazi
Charles Murr bio je Gagnonov osobni tajnik i najbliži suradnik tijekom cijele istrage. Kao osobni tajnik kardinala Edouarda Gagnona tijekom detaljne istrage sedamdesetih godina – koju je zapovijedao Pavao VI – o masoneriji u Vatikanu. Ova pozicija omogućila mu je neposredan uvid u najosjetljivije aspekte istrage.
Imao je dodatne dužnosti kao posebni pomoćnik kardinalu Édouardu Gagnonu koji je provodio apostolsku vizitaciju (1976. do 1979.) Rimske kurije. Ovaj službeni status legitimirao je Murrov pristup povjerljivim informacijama i ključnim svjedocima.
### Metodologija istrage
Gagnonov konačni izvještaj zahtijevao je preko tri godine usamljenog i napornog rada da se završi i rezultirao je dosjeom od tri toma. Istraga je bila sveobuhvatna i sustavna:
**Intervjui i svjedočanstva**: Gagnon je proveo “godine intenzivnog rada, istraga, istraživanja, intervjua, organiziranja i susreta jedan na jedan sa stotinama ljudi, uglavnom muškaraca, uglavnom klerika”
**Dokumentarna analiza**: Tim je prikupio i analizirao “dosije s prokletim potvrdnim dokazima” protiv optuženih prelata.
**Verifikacija dokaza**: Kardinal Staffa ponio je aktovku i sadržaj rimskim karabinjerima – talijanskoj saveznoj policiji čiji je posao bio istražiti moguće zločine koje su počinila tajna društva (poput zloglasne lože P2). Ostavio ih je kod njih, tražeći da ih prouče i jave mu što prije misle li da se radi o stvarnim dokazima da je Bugnini mason. Ubrzo su se vratili kardinalu, s izvještajem koji kaže da je materijal doista bio pravi i inkriminirajući.
### Opasnosti i prijetnje
Gagnonova istraga brzo je postala vrlo opasna za sve uključene. To je bio ogroman i, kako se ispostavilo, opasan pothvat za Gagnona koji je tijekom višegodišnje istrage bio pogođen osobnim prijetnjama smrću, provalama u njegovu uredu, pretresanjem njegovih soba i ekstremnom zabrinutošću zbog prirode njegovih otkrića i onoga što su otkrila o ukupno groznom statusu Crkve.
Murr opisuje kako su “sobe provalljivane, dosijei ukrađeni, prijetnje smrću, naoružani čuvari, atentati” postali rutina za one uključene u istragu.
## V. KLJUČNE OSOBE: MASONI U KURIJI
### Hijerarhija subverzije
Sadržaj je iznosio crnu rupu subverzije koju su počinili klerikalni masoni – svaki se čini da je koristio svoje moći za izdajničke svrhe. Gagnonova istraga identificirala je hijerarhiju masonske infiltracije koja je dosegnula najviše razine vatikanske administracije.
### Glavni operatori
Prema Murrovu svjedočanstvu, istraga je identificirala nekoliko ključnih osoba čije su masonske afelijacije omogućile sustavnu kontrolu ključnih vatikanskih pozicija:
**1. Kardinal Sebastiano Baggio** – Kontrolor imenovanja biskupa
**2. Nadbiskup Annibale Bugnini** – Arhitekt liturgijskih reforma
**3. Kardinal Jean Villot** – Državni tajnik i zaštitnik
**4. Paul Casimir Marcinkus** – Čelnik vatikanske banke
### Koordinirane aktivnosti
Bitka za budućnost Crkve bila bi kolosalna i brutalna. Ili bi Crkva ostala katolička ili – Bog ne daj – bila bi uzurpirana od strane poput Sebastiana Baggio i Jean Villot, te njihove barbarske bande masonskih simpatizera i marksista!
## VI. LITURGIJSKA REVOLUCIJA I ANNIBALE BUGNINI
### Arhitekt promjena
Annibale Bugnini CM (14. lipnja 1912. – 3. srpnja 1982.) bio je talijanski katolički prelat koji je služio kao tajnik komisije koja je radila na reformi rimskog obreda nakon Drugog vatikanskog sabora. I kritičari i zagovornici promjena u misi, liturgiji sati i drugim liturgijskim praksama smatraju ga dominantnom silom u tim naporima.
### Masonske optužbe protiv Bugninia
Engleski pisac Michael Davies tvrdio je da je papa Pavao VI slanje Bugninia u Iran kao nuncija bilo zbog ove navršene objave Bugnijeve masonske afelijacije, iako je zadatak njegove post-vatikanske kongregacije upravo bio završen. Davies je nadalje tvrdio da mu je neimenovani, konzervativni kardinal rekao 1975. godine da je “vidio (ili stavio) na papinom stolu” “dosije” koji sadrži dokaze o Bugniijevoj vezi s masonima.
Prema ovoj priči, sredinom sedamdesetih godina, nadbiskup se navodno nesvjesno ostavio iza aktovku u sali za sastanke u jednom od kurijalnih odjela Vatikana. Ova “aktovka” sadržavala je navodne dokumente koji potvrđuju Bugninijevo članstvo u masoneriji.
### Bugninijevo uklanjanje iz pozicije
Od izuzetno bliskog suradnika s papom Pavlom VI dvanaest godina, njegov posao je naglo ukinut (spajanjem dvaju kurijalnih odjela) i rečeno mu je da će biti apostolski nuncij u Urugvaju. Bugnini je protestirao da nema diplomatsko obrazovanje ili iskustvo, i ne govori španjolski, te je očajnički pokušavao otkriti što je pošlo po zlu. Papa Pavao odbio je odgovoriti na njegove poruke, međutim, i Bugniniju je umjesto toga ponuđena uloga nuncija u Iranu.
Ideja da je Bugnini bio denunciran papi Pavlu kao mason postala je dovoljno rasprostranjena da je Bugnini, očito s nekim nerado, osjetio da je prisiljen poreći svoje članstvo, ne samo privatno već i javno.
### Utjecaj na liturgiju
Murr postavlja ključno pitanje: “Mislim da je bolje pitati jesu li ‘masonski nacrti’ imali nešto s liturgijskim reformama koje je Bugnini odlučio da želi Drugi vatikanski sabor. Jesu li Bugninjeve reforme bile usmjerene na savršeniju adoraciju i štovanje Boga, ili na slavljenje masonskog koncepta bratstva čovjeka?”
Optužba je obnovljena 1978. godine od novinara Carmina Pecorellia u časopisu Osservatore Politico, tvrdeći da je Bugnini iniciran u masoneriju 23. travnja 1963. godine, kod broj 1365/75.
## VII. KARDINAL SEBASTIANO BAGGIO – “KREATOR BISKUPA”
### Pozicija ključne moći
Sebastiano Baggio (16. svibnja 1913. – 21. ožujka 1993.) bio je talijanski kardinal, često smatran vjerojatnim kandidatom za izbor u papu. Služio je kao predsjednik Papinske komisije za Vatikansku državu i predsjednik uprave Vatikanske države od 1984. do 1990. godine, te je bio prefekt Svete kongregacije za biskupe od 1973. do 1984. godine.
Kardinal Sebastiano Baggio, prefekt Svete kongregacije za biskupe, od 1973. godine odlučivao je tko će, a tko neće postati biskup Rimokatoličke crkve. Birao je te biskupske kandidate iz skupine od pola milijuna svećenika diljem svijeta.
### Optužbe za masonstvo
Sjedeći nasamo s Gagnonom u Svetog Oca privatnom studiju, Sveti Otac brzo je prešao na glavno pitanje: Što među mnogim stavkama nabrojenim u tome Gagnon smatra najhitnijom opasnosti za Crkvu? Bez oklijevanja, nadbiskup je odmah odgovorio: “Stranica četiri sažetka. Kardinal Sebastiano Baggio… mason. Mason koji imenuje svakog novog biskupa na svijetu! I svakog novog nadbiskupa, daje mu metropolitansku stolicu, i mnoge od njih jamči kardinalu kapu i glas na sljedećim papskim izborima. Vaša Svetosti će mi oprostiti što to govorim, ali mason orkestrira sljedeći konklav. I za sve namjere i svrhe, kardinal Baggio imenuje vašeg nasljednika.”
### Sustavna infiltracija
Ako, kako su Staffa i Oddi tvrdili, Sebastiano Baggio bio “Mason ambasador kod Svete Stolice,” šteta koju je bio u poziciji nanijeti univerzalnoj Crkvi mogla je prouzročiti nepopravljivu štetu. Biskupi koji su bili nominirani na njegov mandat odražavali su Baggiove vlastite liberalne ideološke poglede.
Murr je rekao nemarno da je Baggio namjerno i isključivo stvarao liberalne biskupe, i da je bilo koji ortodoksni biskup ili nadbiskup koji je uspio biti imenovan tijekom tih godina dogodio samo zbog dramatičnih napora ortodoksnih članova rimske kurije da uvjere papu Ivana Pavla II da poništi Baggio. Ove iznimke su bijesni Baggio.
### Povezanost s liberalnim biskupima
Otac Charles Murr povukao je vezu između kardinala Sebastiana Baggio, koji je optužen da je mason, i formiranja grupe Saint Gallen. Govoreći na LifeSite showu Faith & Reason od 6. listopada, tvrdio je da su “svi ti biskupi i kardinali koji su formirali [Saint] Gallen grupu imenovani od kardinala Sebastiana Baggio.”
## VIII. VATIKANSKA BANKA I FINANCIJSKI SKANDALI
### Istituto per le Opere di Religione
Osim problema koji se nagomilavaju u Istituto per le Opere di Religione (poznat kao Vatikanska banka) – problemi koji će kasnije rezultirati gotovo uspješno 1982. masonskom demolijom vatikanskih riznica i financija – financijski aspekt masonske infiltracije bio je jednako dramatičan kao i personalni.
### Banco Ambrosiano skandal
Vatikanski Institut za djela religije, obično poznat kao Vatikanska banka, bio je glavni dioničar Banco Ambrosiana. Vatikanska banka optužena je za kanaliziranje prikrivenih američkih fondova poljskom sindikatu Solidarnost i nikaragvajskim Contrasima kroz Banco Ambrosiano.
David Yallop vjeruje da je Calvi, uz pomoć P2, možda bio odgovoran za smrt Albina Lucianija koji, kao papa Ivan Pavao I, planirao je reformu vatikanskih financija. Ovo je jedna od mnogih teorija zavjere o Lucianiju, koji je umro od srčanog udara.
### Masonska loža P2
Istražni novinar i član elitne lože Propaganda Due (P2), Carmine “Mino” Pecorelli, direktor L’Osservatorio Politico, press agencije specijalizirane za političke skandale i zločine, ubijen je 20. ožujka 1979. godine. Prije svoje smrti objavio je ono što je postalo poznato kao “Pecorellijeva lista.”
Sadržavala je imena (kodne nazive i kartaska imena također) navodnih masona u visokim vatikanskim uredima tijekom vladavine Pavla VI. Među istaknutim prelatima identificiranim kao masoni bili su kardinal Jean Villot, čija se vjeruje da obitelj ima povijesne veze s rosicrucijanskom ložom; kardinal Agostino Casaroli; kardinal Ugo Poletti; kardinal Sebastiano Baggio; kardinal Joseph Suenens; i nadbiskup Annibale Bugnini, C.M.; i nadbiskup Paul Casimir Marcinkus, da navedemo nekoliko.
## IX. GODINA TRI PAPE (1978) – SMRTI I MISTERIJE
### Smrt pape Pavla VI
Papa Pavao VI umro je 6. kolovoza 1978. godine, ostavljajući Gagnonov rad u limbu. Papa Pavao VI umro je 6. kolovoza 1978. godine, ostavljajući Gagnonov rad u limbu dok se nije uspio susresti s papskim nasljednikom, Ivanom Pavlom I (Albino Luciani-patrijarh Venecije).
### Ivan Pavao I i Gagnonov dosije
Što se učinio, 25. rujna 1978. godine. U to vrijeme, prema ocu Murru, Gagnonov dosije procijenio je novi papa kao izuzetno važan. Ali svijet nikad neće znati kako bi Ivan Pavao I mogao djelovati na to da je živio.
### Dramatičan susret s kardinalnom Baggio
Sljedeći papa bio bi Ivan Pavao I, koji je pokušao disciplinirati Sebastiana Baggio. Kako je to prošlo? Ta noć nije bila dobra. U jednom od najdramatičnijih dijelova svoje knjige, otac Charles Murr piše ovo o Ivanu Pavlu I i kardinalu Baggio: “Poslednja osoba koja ga je [Ivan Pavao I] vidjela živog,” Gagnon je rekao Murru, “bio je nitko drugi nego Sebastiano Baggio. On [Baggio] ušao je u papske stanove nakon osam sati te noći; poslednja osoba koja je govorila, vrištala, na papu.”
Nakon kardinalova Benellijeva mudrog savjeta, papa Ivan Pavao I upravo je uklonio Baggio iz kongregacije za biskupe. Novi papa umro je odmah nakon toga.
### Teorije o ubojstvu
Sve ovo postavlja očito pitanje. Je li namjera Ivana Pavla I da pokrene daljnju istragu vatikanske masonerije, temeljem nadbiskupova Gagnonova rada, rezultirala njegovim ubojstvom? Po Murrovu mišljenju, nakon susreta nadbiskupa Gagnona i absorbiranja najvažnijih njegovih otkrića, Ivan Pavao I izgledao je spreman da pokrene potpunu ekspoziciju zlog prodiranja masonerije u Crkvu. I da počne njezino potpuno fumiranje.
## X. PREDAVANJE DOSIJEA IVANU PAVLU II I DRAMATIČNA PROMJENA NAKON ATENTATA
### Novo papinstvo i očekivanja
16. listopada 1978. godine, Ivan Pavao I naslijedio je kardinal Karol Wojtyła iz Poljske koji je postao Ivan Pavao II. Gagnon i Murr bili su duboko razočarani što je novi papa zadržao svakog od trenutnih vatikanskih kardinala na mjestu, unatoć onome što su otkrili o masonskim vezama nekih od njih. Kao poljski papa koji je dolazio izvan talijanske kurijalne politike, mnogi su očekivali da će imati hrabrosti za radikalne promjene.
### Prvo predavanje dosijea – 6. veljače 1979. godine
Ključni trenutak dogodio se 6. veljače 1979. godine kada je nadbiskup Gagnon konačno dobio priliku predati svoj trogodišnji dosije o masonskoj infiltraciji novom papi. Murr detaljno opisuje ovaj susret koji se pokazao razočaravajućim za Gagnona.
Papa Ivan Pavao II primit će nadbiskupa Gagnona u svojem privatnom studiju, gdje će mu Gagnon predati svoj opsežan trotomni dosije. Gagnon je bio uvjeren da će poljski papa, kao outsider koji nije bio dio talijanske kurijalne strukture, imati hrabrosti poduzeti odlučne korake protiv identificiranih masona.
### Papina početna reakcija – “naivnost”
Međutim, papa Ivan Pavao II nije pokazao mnogo interesa za Gagnonov dosije kada mu je prvi put predstavljen – reakcija koju je nadbiskup smatrao duboko “naivnom.” Ova naivnost bila je posebno frustrirajuća za Gagnona, koji je proveo tri godine prikupljajući nepobitne dokaze o masonskoj infiltraciji na najvišim razinama Crkve.
Prema Murrovu svjedočanstvu, papa se činio previše usredotočen na svoju viziju globalne Crkve i svoj apostolski program putovanja da bi se pozabavio onim što je Gagnon vidio kao egzistencijalnu prijetnju Crkvi iznutra. Novi papa, dolazevši iz Poljske gdje je glavna borba bila protiv komunističke represije, možda nije razumio suptilnost masonske subverzije unutar crkvenih struktura.
### Gagnonov savjet o Baggiju – test papine hrabrosti
Kada je papa Ivan Pavao II pitao Gagnona za savjet o tome što učiniti s kardinalnom Baggiom, Gagnonov odgovor bio je nedvosmislen i direktan:
“Ako kardinal Benelli kaže, ‘Pošaljimo ga u Veneciju!’ onda bih ga poslao u Veneciju. Nadalje, ako bi kardinal Benelli rekao da ću ga ja konfrontirati osobno i dati mu njegove otkaze, onda bih mu rekao kamo da ide – i najbrži put do tamo. Drugim riječima, Presveti Oče: Vi, papa Ivan Pavao, morate konfrontirati zlo osobno; Vi… morate izbaviti Rim od zla.”
Papa Ivan Pavlov odgovor bio je razočaravajući: “Točno ono što smo se bojali da ćete reći.”
### Godina i pol čekanja (1979-1981)
Nakon ovog susreta, Gagnon je morao čekati godina i pol da vidi hoće li papa poduzeti bilo kakvu akciju. U tom razdoblju, svi identificirani masoni ostali su na svojim pozicijama. Kardinal Baggio nastavio je imenovati biskupe diljem svijeta, Bugnini je nastavio svoj rad kao nuncij u Iranu, a kardinal Villot ostao je državni tajnik.
Ova situacija bila je osobito bolna za Gagnona, koji je vidio kako se njegova tri godine intenzivnog i opasnog rada čini bezvrijednom. Murr opisuje kako je Gagnon u ovom razdoblju razmišljao o napuštanju Rima i odlasku u misije, što će na kraju i učiniti.
### Dramatična promjena – atentat 13. svibnja 1981. godine
Sve se promijenilo 13. svibnja 1981. godine kada je na papu Ivana Pavla II izvršen atentat na Trgu svetog Petra. Ovaj događaj bio je prekretnica ne samo u papinu životu, već i u njegovu pristupu prema Gagnonovu dosiju.
Murr objašnjava da je papa “doživio iz prve ruke stvarne opasnosti koje su ga okruživale.” Suočen s vlastitom smrtnošću i svjestan da postoje snage odlučne uništiti ga, papa je počeo shvaćati ozbiljnost upozorenja koja je Gagnon iznio dvije godine ranije.
### Ponovni poziv Gagnona – promjena kursa
Nakon oporavka od atentata, papa Ivan Pavao II ponovno je pozvao nadbiskupa Gagnona na razgovor. Ovaj put, atmosfera je bila potpuno drugačija. Papa koji se oporavljao od metaka atentata sada je razumio da živi u svijetu gdje su određene snage spremne na sve da zaustave njegovo papinstvo.
U ovom drugom susretu, papa je konačno pokazao pravi interes za detalje Gagnonova dosijea. Pročitao je stranice o kardinalu Baggiju s novom pažnjom i konačno razumio što to znači imati masona koji “imenuje vašeg nasljednika” kako je Gagnon rekao dvije godine ranije.
### Konačno otpuštanje kardinala Baggia
Nakon ovog drugog razgovora s Gagnonom, papa Ivan Pavao II konačno je poduzeo odlučnu akciju protiv kardinala Sebastiana Baggia. Ono što se nije dogodilo 1979. godine, dogodilo se 1981. godine nakon što je papa shvatio realnost opasnosti koje ga okružuju.
Kardinal Baggio uklonjen je s pozicije prefekta Svete kongregacije za biskupe 1984. godine, što je označilo kraj jedanaestogodišnje ere tijekom koje je, prema Murrovu svjedočanstvu, “mason imenovao biskupe diljem svijeta.”
Baggio je premješten na “promociju” – postao je predsjednik Papinske komisije za Vatikansku državu i predsjednik Uprave Vatikanske države, pozicije koje su bile važne, ali nisu imale direktan utjecaj na imenovanje biskupa. Ovo je bio klasičan vatikanski način “uklanjanja” opasne osobe bez stvaranja velikog skandala.
### Gagnonova konačna frustracija
Unatoč ovoj pobjedi, Gagnon je ostao frustriran činjenicom da su trebale potpuno tri godine i atentat na papu da se postigne ono što je trebalo biti učinjeno odmah 1979. godine. Do tada, Baggio je uspio imenovati stotine biskupa diljem svijeta, mnogi od kojih su dijelili njegova liberalna uvjerenja.
Murr citira Gagnonove riječi o ovom razdoblju: “Tri godine! Tri godine tijekom kojih je mason nastavio imenovati naše biskupe! Koliko štete je napravljeno u to vrijeme?”
### Gađnost s Curiom i odlazak
Razočaran sporim tempom reforme i svjestan da se protiv njega formiraju nove opozicijske snage unutar kurije, Gagnon je konačno donio odluku o napuštanju Rima. Umjesto da nastavi borbu protiv sistema koji se činio nepromjenjivim, odlučio je posvetiti svoje preostale godine misionskom radu.
Gagnon je otišao u Kolumbiju gdje je radio s najsiromašnijima, ostavljajući svoj trotomni dosije duboko pokopan u vatikanskim arhivima. Njegova borba za čišću Crkvu završila je, ne zbog nedostatka dokaza ili hrabrosti, već zbog složenosti kurijskih struktura i otpora promjenama koji je bio dublje ukorijenjen nego što je itko mogao zamisliti.
## XI. KRITIČKE ANALIZE I KONTROVERZE
### Akademska podrška
Poznati talijanski povjesničar profesor Roberto de Mattei napisao je predgovor (vidi puni tekst ispod) za talijansko izdanje knjige oca Charlesa Murra o 1978. vatikanskoj istrazi crkvene masonerije. Profesor Roberto de Mattei, dobro poštovan talijanski povjesničar i tradicionalan katolik.
“Znam neke od činjenica i poznavao sam neke od glavnih likova opisanih u don Murrovoj knjizi i mogu potvrditi apsolutnu povijesnu točnost događaja koje je autor sam svjedočio,” napisao je de Mattei u predgovoru knjizi oca Charlesa Murra.
### Nezavisna potvrda
U jednom od mnogih razgovora koje sam imao s njim, monsinjor Mario Marini rekao mi je da kada je Gagnon otišao dati Ivanu Pavlu II rezultate svoje vatikanske istrage [o crkvenoj masoneriji], napravio je jednu fatalnu grešku.
Marini mi je objasnio, detaljno, postojanje onoga što je nazvao ‘mafijom,’ oko poljskog pape. Kada je koristio riječ ‘mafija,’ uvijek je dao jasno da je Sveta Crkva ostala božanska i nepogrešiva, čak i s crkvenjacima koji je služe i izdaju je.”
## XII. ZAKLJUČCI I POZIVI ZA ISTINU
### Murrov zaključak
U nedavnom intervjuu, međutim, s Johnom-Henryjem Westenom od LifeSiteNews, otac Murr izgledao je uvjeren da je pola stoljeća nakon pape Pavlove znamenite izjave da je masonerija sada tako dobro napredovala u strukturu i administrativno srce Svete Majke Crkve da nijedna ljudska biće ne može da izgoni posljedice svojih kumulativnih zločina. Po njegovu mišljenju, ogromna šteta može biti isciječena samo kroz “Božji čin!”
### Poziv za objavu Gagnonova dosijea
knjiga nam pruža daleko najviše detalja koje smo ikada imali o onome što je kardinal Gagnon otkrio i stavio u svoj službeni izvještaj – izvještaj koji su pročitala najmanje tri pape, a ipak je depozovan duboko u vatikanskim arhivima, nikad objavljen, i (naizgled) nikad se nije poduzelo ništa.
Murr poziva na objavu Gagnonova tajnog izvještaja, koji leži skriven u nekoj vatikanskoj arhivi… Aplaudiram Murru za njegovu hrabrost.
### Povijesna značajnost
Kao što svatko koji čita knjigu može da vidi, ovdje imamo posla s mirnim, izbalansiranim i pažljivim autorom koji nas govori što je vidio i čuo, na osnovu njegovih opsežnih bilješaka iz tog perioda; koji ne ekstrapolira ili povećava (ili minimizira), već izvještava s točnošću.
### Nasljeđe i budućnost
Od tada su svi glavni igrači umrli – izuzev Charlesa Murra, konačnog svjedoka nadbiskupa Gagnonove kompilacije štete koju je masonerija nanosila Svetoj Majci Crkvi od Drugog vatikanskog sabora.
Murrov poziv za istinu ostaje aktualan: vatikanski arhivi krije dokumente koji bi mogli objasniti neke od najkontroverznijih događaja u modernoj crkvenoj povijesti. Gagnonov dosije od tri toma, zajedno s drugim tajnim izvještajima, mogao bi pučiniti pravdu žrtvama ove navode masonske infiltracije.
—
## EPILOG: POZIV ZA ISTINU
Svjedočanstvo oca Charlesa Murra predstavlja jedan od najdetaljnijih i najkontroverznijih prikaza u modernoj crkvenoj povijesti. Bez obzira na to da li u potpunosti prihvaćamo njegove tvrdnje, nije moguće osporitti činjenicu da je bio na jedinstvenoj poziciji da svjedoči o kritičnim događajima koja su oblikovala suvremenu Katoličku crkvu.
Njegov poziv za objavu Gagnonova dosijea ostaje aktualan poziv za transparentnost i istinu u instituciji koja je uvijek obećala da bude svjetlo istine u svijetu tame. Samo kroz potpunu otvorenost i iskrenost Crkva može da se suoči s prošlošću i gradi bolju budućnost.
Kada je kardinal Ratzinger/Benedikt XVI napustio papsku stolicu 2013. godine, među njegovim posljednjim činovima bilo je kompajliranje tajnog dosijea o korupciji u Vatikanu, poznatog kao “Crveni dosije.” Kao što je Gagnonov izvještaj ostao zapečaćen desetljećima, i ovaj novi dosije ostaje nedostupan javnosti.
Povijest se ponavlja, a istina ostaje skrivena.